Komercijalizacija djetinjstva: Događa li nam se? Može li se spriječiti?

24.01.2022.
Tagovi: Društvo

Današnji je svijet mjesto koje bez preuveličavanja možemo nazvati jednim velikim medijskim prostorom jer smo medijskom sadržaju izloženi na svakom koraku – u tramvaju, kafićima, trgovačkim centrima, na radnim mjestima, u svome domu. Radi tog procesa u današnjem društvu javlja se i komercijalizacija djetinjstva, koja (navode medijski stručnjaci) može itekako štetno utjecati na rast i razvoj djece.

Ne postoji segment života u koji se mediji nisu uvukli, a mi kao potrošači sadržaja koji nude ne samo da im to dopustimo već ih i pozivamo neprestanim otvaranjem internetskih portala, televizije i interneta. Ljudi su postali ovisni o svojim pametnim telefonima do te mjere da se ponekad možemo zapitati jesmo li mi ti koji posjeduju mobitele ili je stvarnost drugačija i mobiteli zapravo posjeduju nas. To je pitanje o kojemu bi se moglo raspravljati na duge staze, ali sve se više čini kako je u većem broju slučajeva, nažalost, odgovor ovo drugo.

A što je s utjecajem medijskog sadržaja na djecu?

Mnogo se rasprava vodilo, vodi i vodit će se o tome koliko je zapravo za djecu dobro upoznavanje s medijskim sadržajima na televiziji i internetu u ranim fazama života. Naravno, sasvim je jasno kako se može pronaći mnogo sadržaja koji su edukativni i veoma korisni za dječji psihofizički razvoj te je svakako preporučljivo prezentirati ih.

Međutim, svjedoci smo toga da danas mnoga djeca već u svojoj četvrtoj godini posjeduju mobitel, a često i pristup internetu te zapravo vrlo brzo nauče koristiti se njime.

Komercijalizacija djetinjstva:

Godišnji iznos novca koji potroše djeca iznosi oko 40 milijardi dolara.

Nerijetko, u današnjem ubrzanom svijetu u kojem nikada nemamo vremena ni za što, mnogi roditelji krenu linijom manjeg otpora ako su taj dan imali naporan dan na poslu i jednostavno djetetu u ruke daju mobitel kako bi se ono samo zabavilo umjesto da se oni pozabave njime.

Posljedice toga mogu biti veoma teške ukoliko se tako nešto počne događati prečesto jer ljudskom je biću potreban socijalni kontakt u stvarnome svijetu, posebno u početnim godinama njegovog života.

Djeca uče i usvajaju obrasce ponašanja od odraslih ljudi koje gledaju oko sebe. Sukladno tome, ukoliko dopustimo djeci da ih odgaja Internet i različite reklame koje iskaču sa svih strana kakve ljude s kakvim vrijednostima možemo očekivati?

Opće je poznata činjenica da je Internet (slobodno možemo dodati i televizija) mjesto na kojemu je moguće pronaći puno cvijeća, ali i jednako toliko (ako ne i više) smeća.

Upravo zbog toga trebali bismo obratiti pažnju na sadržaje koje djeca konzumiraju jer ono usvojeno u djetinjstvu teško je promijeniti u odrasloj dobi. Na ovo se posebno nadovezuju nerealni standardi ljepote u reklamama koji u velikoj mjeri nesigurnima čine odrasle i formirane osobe. Možemo samo zamisliti kakav utjecaj bi dugotrajno gledanje takvog sadržaja imalo na djecu u razvoju.

U knjizi „Mediji, kultura i civilno društvo“ koju je uredila Zrinjka Peruško navodi se da je pritisak oglašivača i oglašavajućih kompanija na dječju populaciju poprimio zabrinjavajuće razmjere te je čak došlo do toga da su medijski stručnjaci uvelike počeli razgovarati o ovome problemu na međunarodnoj razini.

Ako samo malo bolje razmislimo bit će nam sasvim jasno zašto su djeca postala ciljana skupina brojnih oglašivača – djeca iako nemaju vlastite prihode vrlo često imaju velik utjecaj na raspolaganje prihodima svojih roditelja. Na nikoga u svojim životima roditelji neće potrošiti toliko novaca i truditi se da budu sretni kao na vlastitu djecu.

Nema lakšeg načina od „izvlačenja“ novca iz ljudi od onoga preko dječjih želja. Potrebno je samo prikazati pravu reklamu s vizualno privlačnom igračkom i većina djece jednostavno će gnjaviti roditelja da im je kupi sve dok on ne popusti i na kraju ostavi svoj novac u rukama onoga tko je tu reklamu prikazao njegovom djetetu.

Iz svega navedenog može se zaključiti kako je odgovor na pitanje u naslovu potvrdan, ali i kako mi kao društvo imamo obvezu promijeniti takvo stanje i zaštititi djecu od negativnih utjecaja koji ih bombardiraju sa svih strana što je to više moguće. To ne znači da je potrebno onemogućiti im da se koriste Internetom. To nije niti moguće u današnjem vremenu u kojemu se toliko toga događa online, posebno u trenutnoj situaciji.

Ali ono što je važno jest razgovarati s djecom, educirati sebe i njih o tome kakvi su sadržaji korisni i vrijedni, a koji su jednostavno gubitak vremena.