Izraz kič prvi su put upotrijebili münchenski trgovci potkraj 19. st. da bi opisali brzo izvedena djela po ukusu malograđanske publike. Danas prevladava stanovito mišljenje kako se o ukusu ne raspravlja te da on više nije posebna kategorija o kojoj estetika treba voditi računa. Razlog tome je činjenica da su ukusi ljudi veoma različiti i ovise o mnogim parametrima kao što su obrazovanje, sredina iz koje dolaze, dob, spol, karakter i dr. Ono o čemu se može raspravljati jest pojam kič, (njemački Kitsch, možda od dijalektalnog kitschen: brzo napraviti, sklepati, ili prema engleskom sketch: skica, nacrt), riječ označava djelo bez umjetničke vrijednosti – šund.
Kasnije je kič postao sinonimom za sve što je u književnom i umjetničkom stvaranju dopadljivo, što svojom tehničkom dotjeranošću i sentimentalnošću, senzacionalnošću i patetičnom tematikom zadovoljava nekritičan ukus šire publike, a ne posjeduje pravu umjetničku vrijednost. Sklonost prema kiču postojala je u rokokou, romantizmu i prvim desetljećima 19. st. (belle époque), ali kao izrazito sociokulturni fenomen pripada razdoblju potrošačkoga društva, koje njeguje kulturu spektakla, druge polovice 20. i početka 21. st., u kojem se u masovnoj izradbi podilazi onomu što se smatra popularnim pa je tako prisutan u svim područjima ljudske djelatnosti (umjetnosti, književnosti, filmu, turizmu, športu, politici, glazbi, modi i sl.).
Modni je svijet itekako podložan ovom fenomenu budući da se radi o industriji koja živi od noviteta te si nikada ne može dopustiti da zastari, a to za sobom povlači i neke negativne posljedice. U suludoj utrci današnjice u kojoj svi žele biti zapaženi i oni o kojima će se pisati i govoriti mnogi ljudi upadaju u zamku kiča, a slavne osobe definitivno su oni čije modne kič gafove svijet najviše komentira i pamti.
Prisjetimo se samo „Labud haljine“ islandske umjetnice Bjork koju je dizajnirao Marjan Pejoski, a koja je zasigurno prvo što nam padne napamet kada razmišljamo o kiču i najgorim odjevnim kombinacijama kojima smo svjedočili. A koliko modni svijet zapravo ne osuđuje kič već se s njime vješto igra znajući da kič privlači mase jasno je vidljivo u ne tako davnoj modnoj povijesti kada je Valentino u proljeće 2014. godine u svom couture fashion showu predstavio komade nadahnute spomenutom haljinom.
Neke od recentnijih primjera žrtava modnog kiča svakako vrijedi spomenuti, a među njima su dakako outfiti slavnih s Met Gale koja svake godine iznova oduševi, šokira, razočara i tema je svih razgovora.
Katy Perry 2018. u Versace mini haljini kojoj je dodala velika krila i blještave zlatne čizme iznad koljena – izgled koji Janelle Okwodu (Vogue) naziva „Met Gala’s Most Meme-Worthy Look“.
Društvo današnjice koje traži i upija spektakl oko sebe stalno je u potrazi za novim sadržajima jer stvari toliko brzo zastarijevaju i prestaju biti zanimljive da se i ljudi boje kako će ukoliko ne budu išli ukorak s najnovijim trendovima i sami zastarjeti i prestati biti relevantni sudionici društva. Ta stalna potraga za novim, povećanje prodaje i potražnje za individualiziranim proizvodima na svoj način stvara plodno tlo za još više primjera kiča.
