Koliko puta ste se ulovili kako planirate vježbanje i gledate fitness videe na YouTubeu? Koliko puta ste tu večer dok ih gledate čvrsto odlučili „Od sutra krećem i nema više odustajanja!“ pa je ta čvrsta odluka trajala tjedan dana ili u goroj situaciji – to sutra nikada nije ni došlo? Koliko puta ste se grizli jer vaša prijateljica jede što god poželi i kada poželi, a i dalje ima tijelo supermodela dok vi ne možete pojesti jedan obilniji ručak bez osjećaja da ste upravo dobili još jednu dodatnu kilu?
Mnogo puta, vjerujem vam. I ja sam takva. I većina mojih prijateljica – osim te jedne sretnice koja što god da radi i koliko god da jede izgleda kao da je upravo sišla s naslovnice nekog modnog magazina. Kada mi je konačno bilo dosta samosažaljenja i konstantne borbe sa samom sobom i svojom lijenošću odlučila sam razmisliti što bi bilo to što bi me natjeralo da ostanem na pravom putu. Bila sam sigurna da većina neće raditi, ali znala sam da neke svakako hoće – i bila sam u pravu!
Zašto? Zato što je teže odustati i zabušavati ako vas netko drugi gleda. Ljudi su socijalna bića koja traže odobravanje drugih te je mnogo lakše natjerati se da uspijemo u nečemu ukoliko smo svjesni tuđeg pogleda. Ako vam novčanik ne dopušta plaćanje teretane – nema problema – kućna verzija ovog savjeta je ta da vježbate s prijateljicom/prijateljem. Na taj način tjerat ćete jedna drugu/drugog na napredak.
Ovo je bila moja omiljena tehnika u vrijeme ispitnih rokova – nakon određenog broja stranica koji sam prošla otišla bih u šetnju, na kavu s prijateljicama ili pogledala epizodu omiljene serije. Nema razloga da se tako ne nagrađujete i nakon dobro odrađenog treninga. (Ali nemojte se nagraditi McDonaldsom.)
